U petom mjesecu trudnoće me ostavio vjerenik, porodila sam se, a moj sin nikada nije upoznao svog oca… Kada je imao dvije godine udala sam se za drugog muškarca, koj je najbolji muškarac na svijetu, prihvatio je i mene i mog sina kao da je njegov.
Mnogo je stariji od mene, ima 42 godina, a ja samo 25, ali to uopšte nije bitno, jer je predivan. Moj sin ga je u početku zvao “čiko”, ali ubrzo je počeo da ga oslovljava sa TATA. Godine su prolazile, idiličan život smo imali, ništa nam nije falilo, a onda, prošle godine, kada je moj sin napunio 7 godina na vrata našeg stana došao moj bivši vjerenik, otac mog sina, biološki… Vratio se iz Amerike i želio da prizna mog sina, da mu da prezime, da ga upozna…
Odbila sam sve što je nudio, jer ne želim da unosim nemir u život mog sina… ali, on je insistirao i na kraju podnio zahtjev sudu za utvrđivanje očinstva. Moj bivši vjerenik ove godine ponovo dolazi zbog tog zahtjeva i bojim se… bojim se da mi mog sina ne odvede u Ameriku… Dio života mi je uzeo prije 10-ak godina kada me napustio, a ako mi odvede sina, ne mogu ni zamisliti šta će sa mnom da bude 
(reakcije.org)
Nema komentara:
Objavi komentar